"A šta vi hoćete, o izaslanici?" – upita Ibrahim.

"Poslani smo narodu grješnom" – rekoše –

"da sručimo na njih grumenje od ilovače,

svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."

I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –

i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo.

I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud!"

I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –

pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

I o Semudu, kad mu bî rečeno: "Uživajte još neko vrijeme!"

I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.

I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!

Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,

i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

"Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!"

I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!"

Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,

zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,

i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,

opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!

A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,

jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!

Tako Mi Gore,

i Knjige u retke napisane,

na koži razvijenoj,

i Hrama poklonika punog,

i svoda uzdignutog,

i mora napunjenog –

kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi,

niko je neće moći otkloniti

na Dan kada se nebo silno uzburka,

a planine s mjesta pomaknu!

Teško na taj Dan onima koji su poricali,

koji su se, ogrezli u laž, zabavljali! –

na Dan kada će grubo u vatru džehennemsku biti gurnuti:

"Ovo je vatra koju ste poricali.

pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite?

Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli – to vam je kazna za ono što ste radili."

A čestiti će biti u džennetskim baščama i blaženstvu

i u onom što im je Gospodar njihov dao će uživati – njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati.

"Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili!"

Biće naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčaćemo ih hurijama džennetskim.

Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovoran za ono što sâm čini –

i još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli;

jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati – zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh –

a služiće ih posluga njihova nalik na biser skriveni,

i obraćaće se jedni drugima i jedni druge će pitati:

"Prije smo među svojima strahovali" – govoriće –

"pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao;

mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, Dobročinitelj i Milostivi."

Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud.

Zar oni da govore: "On je pjesnik, sačekaćemo da vidimo šta će mu suđeno biti."

"Pa čekajte" – reci ti – "i ja ću zajedno sa vama čekati!"

Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadžije tvrdoglave?

Zar oni da govore: "Izmišlja ga!" – Ne, nego oni neće da vjeruju;

zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore!

Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!

Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.

Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!

Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju? Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu.

Zar da su za Njega – kćeri, a za vas da su – sinovi?!

Zar ti tražiš od njih nagradu, pa su nametom opterećeni?!

Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?!

Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku će se uhvatiti baš oni koji ne vjeruju!

Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju!

I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: "Oblaci nagomilani!"

Zato ih pusti dok se ne suoče sa Danom u kome će pomrijeti,

Danom kada im lukavstva njihova nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći.

A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna.

A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,

i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube.

Tako mi zvijezde kad zalazi,

vaš drug nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao!

On ne govori po hiru svome –

to je samo Objava koja mu se obznanjuje,

uči ga jedan ogromne snage,

razoriti, koji se pojavio u liku svome

na obzorju najvišem,

zatim se približio, pa nadnio –

blizu koliko dva luka ili bliže –

i objavio robu Njegovu ono što je objavio,

srce nije poreklo ono što je vidio,

pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

On ga je i drugi put vidio,

kod Sidretu-l-muntehaa,

kod kojeg je džennetsko prebivalište,

kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo –

pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio,

vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.

Šta kažete o Latu i Uzzau

i Menat, trećoj, najmanje cijenjenoj? –

Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?!

To bi tada bila podjela nepravedna.

To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa.

Ne može čovjek ostvariti sve što poželi,

Allahu pripada i onaj i ovaj svijet!

A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.

Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim,

a o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi.

Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo život na ovome svijetu želi –

to je vrhunac njihova znanja – Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.

Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji – da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro,

one koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta – On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.

Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava

i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati,

zna li on ono što je skriveno, pa vidi?

Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim

i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao –

da nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi,

i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi,

i da će se trud njegov, sigurno, iskazati,

i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti,

i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti,

i da On na smijeh i na plač navodi,

i da On usmrćuje i oživljava,

i da On par, muško i žensko, stvara

od kapi sjemena kad se izbaci;

i da će ih On ponovo oživiti,

i da On daje bogatstvo i moć da stječu,

i da je On Sirijusa Gospodar,

i da je On drevni narod Ad uništio,

i Semud, i da nikog nije poštedio,

i još prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio;

i prevrnuta naselja On je prevrnuo,

i snašlo ih je ono što ih je snašlo

pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?

Ovaj Kur'an je opomena kao i prijašnje opomene:

Smak svijeta se približava,

Allah će ga jedini otkriti!

Pa zar se ovom govoru iščuđavate –

i smijete se, a ne plačete –

gordo dignutih glava?

Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se!

Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! –

a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!"

Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno.

I dolaze im vijesti koje ih trebaju odvratiti –

mudrost savršena, ali opomene ne koriste,

zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno

oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,

i, netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!"

Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Luđak!" – i Nuh je onemogućen bio.

I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!"

I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,

i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo,

a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj

koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga koji je odbačen bio.

I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Ad nije vjerovao – pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao

i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana,

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Semud u opomene nije vjerovao.

"Zar da slijedimo jednog od nas!" – govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.

Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!"

"Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!

Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv.

I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!"

Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je –

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje:

Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor.

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Lutov narod u opomene nije vjerovao.

Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,

iz milosti Naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju.

A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali.

Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih im oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"

A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati.

"Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!

I faraonovim ljudima su opomene došle,

ali oni porekoše sva značenja Naša, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni.

Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?

Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!"

Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!

Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.

Grješnici će, sigurno, stradati i u ognju biti

na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: "Iskusite vatru džehennemsku!"

Mi sve s mjerom stvaramo,

i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka.

A Mi smo već slične vama uništili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!

I sve što su uradili u listovima je,

i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno.

Oni koji su se Allaha bojali biće u džennetskim baščama i pored rijeka

na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.

Milostivi

poučava Kur'anu,

stvara čovjeka,

uči ga govoru.

Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove,

i trava i drveće se pokoravaju,

a nebo je digao. I postavio je terazije

da ne prelazite granice u mjerenju –

i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte!

A Zemlju je za stvorenja razastro,

na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama

i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio

a džina od plamene vatre –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

Gospodara dva istoka i dva zapada –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Pustio je dva mora da se dodiruju,

između njih je pregrada i ona se ne miješaju –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Iz njih se vadi biser i merdžan –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Sve što je na Zemlji prolazno je,

ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Polagaćete Mi račun, o ljudi i džini –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć! –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Na vas će se ognjen plamen i rastopljeni mjed prolivati, i vi se nećete moći odbraniti –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

tog Dana ljudi i džini za grijehe svoje neće biti pitani –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

a grješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kike i noge ščepani biti –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

"Evo, to je Džehennem koji su grješnici poricali!"

I između vatre i ključale vode oni će kružiti –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, biće dva perivoja –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

puna stabala granatih –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

u kojima će biti dva izvora koja će teći –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

u njima će od svakog voća po dvije vrste biti –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Odmaraće se na posteljama čije će postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja nadohvat ruke će stajati –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

U njima će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

biće kao rubin i biser –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Osim ta dva, biće još dva neznatnija perivoja –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

modrozelena –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

sa izvorima koji prskaju, u svakom –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

u njima će biti voća, i palmi, i šipaka –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

u njima će biti ljepotica naravi divnih –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

hurija u šatorima skrivenih –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! –

koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i prekrasnim –

pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

Neka je uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!

Kada se Događaj dogodi –

događanje njegovo niko neće poricati –

neke će poniziti, a neke uzvisiti;

kad se Zemlja jako potrese

i brda se u komadiće zdrobe,

i postanu prašina razasuta,

vas će tri vrste biti:

oni sretni – ko su sretni?!

i oni nesretni – ko su nesretni?!

i oni prvi – uvijek prvi!

Oni će Allahu bliski biti

u džennetskim baščama naslada –

biće ih mnogo od naroda drevnih,

a malo od kasnijih –

na divanima izvezenim,

jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti;

služiće ih vječno mladi mladići,

sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg –

od koga ih glava neće boljeti i zbog kojeg neće pamet izgubiti –

i voćem koje će sami birati,

i mesom ptičijim kakvo budu željeli.

U njima će biti i hurije očiju krupnih,

slične biseru u školjkama skrivenom –

kao nagrada za ono što su činili.

U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni,

nego samo riječi: "Mir, mir!"

A onî sretni – ko su sretni?!

Biće među lotosovim drvećem bez bodlji,

i među bananama plodovima nanizanim

i u hladovini prostranoj,

pored vode tekuće

i usred voća svakovrsnog

kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti,

i na posteljama uzdignutim.

Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti

i djevicama ih učiniti

milim muževima njihovim, i godina istih

za one sretne;

biće ih mnogo od naroda drevnih,

a mnogo i od kasnijih.

A onî nesretni – ko su nesretni?!

Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj

i u sjeni dima čađavog,

u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine.

Oni su prije toga raskošnim životom živjeli

i uporno teške grijehe činili

i govorili: "Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni,

zar i drevni naši preci?"

Reci: "I drevni i kasniji,

u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sakupljeni,

i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje,

sigurno, s drveta Zekkum jesti,

i njime ćete trbuhe puniti,

pa zatim na to ključalu vodu piti,

poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti";

to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo!

Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete?

Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete

vi oblik dajete ili Mi to činimo?

Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti

da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo.

Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?

Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete?

Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo?

Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali:

"Mi smo, doista, oštećeni,

čak smo svega lišeni!"

Kažite vi Meni: vodu koju pijete –

da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?

Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni?

Kažite vi Meni: vatru koju palite –

da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo?

Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače;

zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!

I kunem se časom kad se zvijezde gube –

a to je, da znate, zakletva velika,

on je, zaista, Kur'an plemeniti

u Knjizi brižljivo čuvanoj –

dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti,

on je Objava od Gospodara svjetova.

Pa, kako ovaj govor omalovažavate

i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?

A zašto vi kad duša do guše dopre,

i kad vi budete tada gledali,

a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite,

zašto je onda kad niste u tuđoj vlasti

ne povratite, ako istinu govorite?

I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski –

udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu!

A ako bude jedan od onih koji su sretni –

pa, pozdrav tebi od onih koji su sretni!

A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali,

pa, ključalom vodom biće ugošćen

i u ognju prženjem.

Sama je istina, zbilja, sve ovo –

zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!

Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri.

Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje, i On sve može.

On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!

U šest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao; On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.

Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti!

On uvodi noć u dan i dan u noć, i On zna svačije misli.

Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaganje, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali čeka nagrada velika.

Šta vam je pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga – a On je od vas već zavjet uzeo – ako želite biti vjernici.

On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv.

I šta vam je pa odbijate da trošite na Allahovu putu kada će Allah nebesa i Zemlju naslijediti? Nisu jednaki među vama oni koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; – Allah dobro zna ono što radite.

Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio

na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: "Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti – to je veliki uspjeh!"

na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: "Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!" "Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!" – reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan nje patnja.

"Zar nismo s vama bili?" – dozivaće ih. "Jeste" – odgovaraće – "ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo.

Nikakva otkupnina se danas od vas neće primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona baš vama odgovara, a užasno je ona boravište!"

Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao onī kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici.

Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.

Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu budu zajam davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.

Oni koji u Allaha i poslanike Njegove budu vjerovali imaće u Gospodara svoga stepen pravednika i mučenika i dobiće nagradu kao i oni i svjetlo kao i oni; a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali biće stanovnici u vatri.

Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.

Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika.

Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko –

da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce,

koji škrtare i od ljudi škrtost traže. A onaj ko neće da udjeljuje – pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale.

Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali – a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi – i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan.

Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo i objavu dali; neki od potomaka njihovih su na Pravome putu, a mnogi od njih su nevjernici.

Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici.

O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam – jer Allah prašta, i samilostan je –

i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj Ruci – daje je onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat najveća.