I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili;

samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;

Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru –

da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.

Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo

i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze.

I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,

osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.

A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…"

I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.

A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga što vam Allah daje" – onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!"

I govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.

I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,

govoreći: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" – "Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!"

Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.

Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.

stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,

oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.

"Mir vama!" – biće riječi Gospodara Milostivog –

"a vi, o grješnici, danas se odvojite!"

O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,

već se klanjajte Meni; to je Put pravi.

On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!

Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,

pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!"

Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.

Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?

A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.

Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?

Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni,

da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.

Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici

i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,

i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,

već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;

oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.

I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživiti kosti kad budu truhle?"

Reci: "Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,

Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete."

Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;

kada nešto hoće, On samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude.

Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!

Tako Mi onih u redove poredanih

i onih koji odvraćaju

i onih koji Opomenu čitaju –

vaš Bog je, uistinu, Jedan,

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istōkā!

Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili

i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga

da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju

da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,

a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.

Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

Ti se diviš a oni se rugaju,

a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju,

i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,

i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

i naši preci davni?"

Reci: "Da, a bićete i poniženi!"

To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

i reći: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!"

Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!

Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali

mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi

i zaustavite ih, oni će biti pitani:

"Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?"

Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti

i jedni drugima prebacivati:

"Vi ste nas varali."

"Nismo" – odgovoriće – "nego vi niste htjeli vjerovati,

a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."

I oni će toga dana zajedno na muci biti,

jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti.

Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili

i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?"

A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti –

kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!

A Allahovi iskreni robovi

posebnu će opskrbu imati,

razno voće, i biće poštovani

u džennetskim baščama nâslādā,

na divanima, jedni prema drugima,

biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći –

bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,

kao da su one jaja pokrivena.

I oni će jedan s drugim razgovarati,

i jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednoga

koji je govorio: 'Zar i ti vjeruješ

da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?'"

"Hoćete li pogledati?"

I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.

"Allaha mi" – reći će – "zamalo me nisi upropastio;

da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio."

"A mi, je l' de, više nećemo umirati? –

jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni,

to će, zaista, uspjeh veliki biti!"

Za ovako nešto neka se trude trudbenici!

A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

To je drvo koje će usred Džehennema rasti;

plod će mu poput glava šejtanskih biti.

Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

zatim će to s ključalom vodom izmiješati,

a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.

Oni su očeve svoje u zabludi zatekli

pa i oni stopama njihovim nastavili,

a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,

iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;

zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili

i samo potomke njegove u životu ostavili,

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:

"Mir Nuhu od svjetova svih!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

on je bio rob Naš, vjernik,

a ostale smo poslije potopili.

Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,

kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate?

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

I šta o Gospodaru svjetova mislite?"

I on baci pogled na zvijezde,

pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" –

i oni ga napustiše, uzmaknuvši,

a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?

Šta vam je, što ne govorite?" –

i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,

pa mu narod trkom dođe.

"Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" – upita –

"kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"

"Pripremite za njega lomaču" – povikaše – "pa ga u vatru bacite!"

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" – reče – "On će me kuda treba uputiti.

Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" –

i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."

I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,

Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,

ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –

i kurbanom velikim ga iskupismo

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

"Nek je u miru Ibrahim!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,

i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

I Musau i Harunu smo milost ukazali,

pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

i pomogli im da pobijede,

i Knjigu im jasnu dali

i obojicu na Pravi put uputili

i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:

"Nek su u miru Musa i Harun!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

I Iljas je bio poslanik.

Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite?

Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,

Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –

oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,

samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:

"Nek je u miru Iljas!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a on je bio rob Naš, vjernik.

I Lut je bio poslanik.

Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili –

osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali –

a ostale smo uništili,

i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

i noću, pa zašto se ne urazumite?

I Junus je bio poslanik.

I on pobježe na jednu lađu prepunu

i baci kocku i kocka na njega pade,

i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,

i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,

sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,

i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,

i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,

i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih – sinovi,

zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?"

Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:

"Allah je rodio" – oni su, zaista, lažljivci.

Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?

Šta vam je, kako rasuđujete?!

Zašto ne razmislite?

Ili, gdje vam je dokaz očiti?

Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

Mnogobošci između Njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni –

hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!

Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,

ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,

možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.

"Svakome od nas mjesto je određeno,

mi smo u redove poredani,

i samo Njega hvalimo!"

A oni su, sigurno, govorili:

"Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,

sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"

Ali u Kur'an ne htjedoše povjerovati, i znaće oni!

A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:

"Oni će biti, doista, potpomognuti

i vojska Naša će zacijelo pobijediti!"

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

i posmatraj ih, i oni će posmatrati!

Zar oni kaznu Našu da požuruju?

Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

i posmatraj, i oni će posmatrati!

Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! –

i mir poslanicima

i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

Sād. Tako Mi Kur'ana slavnog,

doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!

Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!

Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov!

Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!"

I onī ugledni između njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se, uistinu, nešto veliko hoće!

Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;

zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?

Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.

Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.

I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,

i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;

svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

A i ovi ne čekaju do jedan zvuk Roga koji neće biti potrebno ponoviti,

i govore: "Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!"

Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,

a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,

kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su – "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: 'Daj ti nju meni!' – i u prepirci me pobijedi."

"Učinio ti je, doista, krivo!" – reče Davud – "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.

I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida.

"Vratite mi ih!" – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.

"Gospodaru moj" – rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!"

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –

i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

i drugi u bukagije okovani.

"Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!"

On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!"

"Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!" –

i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti –

"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!" Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;

i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.

I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.

Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:

edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,

u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.

Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.

"To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;

to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!"

Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:

Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!

Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu

i druge slične ovima muke, mnogostruke.

"Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!" – "Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!"

"Vama ne bilo prostrano!" – reći će oni – "vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!"

"Gospodaru naš" – reći će – "udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!"

I govoriće: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?"

Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.

Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji prašta."

Reci: "Ovo je vijest velika,

a vi od nje glave okrećete.

Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –

meni se objavljuje samo da jasno opominjem" –

i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću čovjeka od ilovače,

pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udahnem, vi mu se poklonite!"

meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.

"O Iblisu!" – rekao je On – "šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?"

"Bolji sam od njega" – rekao je on – "mene si stvorio od vatre a njega od ilovače."

"E, izlazi onda iz Dženneta!" – reče On – "proklet da si!

Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!"

"Gospodaru moj" – reče on – "daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!"

"Dajem ti" – reče On –

"do Dana već određenog."

"E tako mi dostojanstva Tvoga" – reče – "sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,

osim Tvojih među njima robova iskrenih!"

"Istinom se kunem i istinu govorim" – reče Allah –

"sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!"

Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,

Kur'an je doista svijetu cijelome opomena! –

i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!"

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru!

Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.

Da je Allah htio da dijete ima, izabrao bi, između onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen neka je On; On je Allah, Jedini i Svemoćni!

Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta!

On vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?

Ako vi budete nezahvalni – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grješnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svome vratiti, pa će vas On o onom što ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svačije misli.

Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: "Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!"

Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"

Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni."

Reci: "Meni se naređuje da se klanjam Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru

i naređuje mi se da budem prvi musliman."

Reci: "Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako budem Gospodaru svome neposlušan."

Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju,

a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoćete!" Reci: "Stradaće, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!"

Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage; time Allah straši robove Svoje. "O robovi Moji, bojte se Mene!"

Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje

koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.

Zar ti da spasiš onoga koji je zaslužio kaznu, onoga koji će biti u vatri?

A one koji se Gospodara svoga boje čekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagrađene, ispred kojih će rijeke teći – obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti.

Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osuši i ti ga vidiš požutjelog, i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za one koji su pametni.

Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!

Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.

Zar je isti onaj koji će se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? "Trpite ono što ste zaslužili!" – mnogobošcima će se reći.

Oni prije njih su poricali, pa ih je stigla kazna odakle nisu očekivali.

Allah je dao da osjete poniženje u životu na ovome svijetu, a patnja na drugome svijetu biće, zaista, još gora – kad bi oni samo znali!

Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili,

u Kur'anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrječnosti, da bi se Gospodara svoga pobojali.

Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortākā oko koga se oni otimaju, i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – da li je položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.

Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti,

i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati.