Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati – govore: "Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" Oni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli.

Onoga Dana kada ugledaju meleke grješnici se neće radovati i uzviknuće: "Sačuvaj nas Bože!"

I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.

Stanovnici Dženneta će tog dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.

A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno spuste,

toga dana će istinska vlast biti samo u Milostivoga, a biće to mučan dan za nevjernike.

Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao,

kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,

on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –

Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!"

Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!

Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.

Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.

Oni koji budu lica okrenutih zemlji u Džehennem vučeni biće u najgorem položaju i u najvećoj nevolji.

Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoćnikom učinili,

pa rekli: "Otiđite vas dvojica narodu koji dokaze Naše poriče" – i poslije smo taj narod potpuno uništili.

A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili,

i Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima između njih –

svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim uništili.

A ovi prolaze pored grada na koji se sručila kobna kiša – zar ga ne vide? – pa ipak ne očekuju proživljenje.

Kad te vide, rugaju ti se: "Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?

Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni ostadosmo." A kad dožive patnju, saznaće ko je dalje s Pravoga puta bio skrenuo.

Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?

Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.

Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoće, ostavio bi je da miruje – i kako smo uredili da na nju Sunce utječe,

a poslije je malo-pomalo Sebi privlačimo.

On vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.

I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo

da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati.

Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;

zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur'anom se svim silama protiv njih bori.

On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.

Umjesto Allahu oni se klanjaju onima koji nisu u stanju neku korist im pribaviti, niti od njih kakvu štetu otkloniti. Nevjernik je šejtanov saučesnik protiv njegovog Gospodara,

a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

Reci: "Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da onaj koji hoće pođe Putem koji vodi njegovu Gospodaru."

Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna Onaj

koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna.

A kad im se rekne: "Padajte ničice pred Milostivim!" – oni pitaju: "A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ?" I još se više otuđuju.

Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja.

On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran.

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!",

i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći;

i oni koji govore: "Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna,

on je ružno prebivalište i boravište";

i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine;

i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu,

patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati;

ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;

a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio;

i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno;

i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu;

i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!" –

oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani,

u njima će vječno ostati, a kako su one divno prebivalište i boravište!

Reci: "Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve, a pošto ste vi poricali, neminovno vas čeka patnja."

Tā Sīn Mīm.

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?

Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.

I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.

Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju.

Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?

To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,

narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao" –

on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,

da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,

a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju."

"Neće!" – reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.

Otiđite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova,

dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!'"

"Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon –

"i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?"

"Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče –

"a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"

"A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.

"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on.

"Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon.

"Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa.

"Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon.

"Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa.

A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"

"Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on.

"Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon.

I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,

a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.

"Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon –

"hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"

"Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju,

sve čarobnjake vješte će ti dovesti."

I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti

da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!"

A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"

"Hoće" – odgovori on – "bićete tada sigurno meni najbliži."

Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti!"

I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"

Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.

Čarobnjaci se onda na tle baciše

i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

Gospodara Musaova i Harunova!"

"Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"

"Ništa strašno!" – rekoše oni – "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.

Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici."

I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni."

I faraon posla po gradovima sakupljače:

"Ovih je zaista malo

i rasrdili su nas,

a mi smo svi budni!"

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,

iz riznica i dvoraca divnih.

Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.

pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!"

"Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati."

I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;

i Mi onda tamo one druge približismo –

a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –

i one druge potopismo.

To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici

a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.

I kaži im vijest o Ibrahimu

kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?"

a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",

on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite,

ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"

"Ne" – odgovoriše – "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju."

"A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se klanjate

vi i kojima su se klanjali davni preci vaši,

doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

koji me je stvorio i na Pravi put uputio,

i koji me hrani i poji,

i koji me, kad se razbolim, liječi,

i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,

i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!

Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri

i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,

i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –

i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –

i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,

samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti."

I Džennet će se čestitima približiti,

a Džehennem zalutalima ukazati,

i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,

a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?"

pa će i oni i onî koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,

i vojske Iblisove – svi zajedno.

I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:

"Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi

kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,

a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

pa nemamo ni zagovornika,

ni prisna prijatelja –

da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"

U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" –

oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji?"

"Ne znam ja šta su oni radili" – reče on,

"svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,

a ja vjernike neću otjerati,

ja samo javno opominjem!"

"Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – "bićeš sigurno kamenovan!"

"Gospodaru moj" – reče on – "narod moj me u laž utjeruje,

pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!"

I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,

a ostale potopili.

To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.

I Ad je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?"

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,

i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:

daruje vam stoku i sinove,

i bašče i izvore.

Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje" –

rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

i mi nećemo biti mučeni."

I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Semud je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

u vrtovima i među izvorima,

u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete

zato se bojte Allaha i poslušni meni budite

i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" –

rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!"

"Evo, to je kamila" – reče on – "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi,

i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!"

Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,

a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –

rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan."

"Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on;

"Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!"

I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,

osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

a zatim smo ostale uništili

spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!

To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,

i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" –

rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;

zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"

"Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on.

I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.

To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;

donosi ga povjerljivi Džibril

na srce tvoje, da opominješ

na jasnom arapskom jeziku;

on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –

zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?

A da ga objavljujemo i nekom nearapu

pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.

Eto, tako to Mi u srca grješnika uvodimo,

oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,

koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,

pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?"

Zašto oni kaznu Našu požuruju?!

Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,

zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?

Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali

da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

Kur'an ne donose šejtani,

nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,

oni ga nikako ne mogu prisluškivati.

Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!

I opominji rodbinu svoju najbližu

i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite."

I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

koji te vidi kada ustaneš

da sa ostalima molitvu obaviš,

jer On, doista, sve čuje i sve zna.

Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,

oni prisluškuju – i većinom oni lažu.

A zavedeni slijede pjesnike.

Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude

i da govore ono što ne rade,

tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.

Tā Sīn. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne,

upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.

Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju;

njih čeka zla kob, a na onome svijetu će biti posve izgubljeni,

a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg!

Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali",

neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!

Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati;

a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički.

I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija!"

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!"

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"

I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"

I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"

I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!"

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni;

vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put

pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!"

"Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!"

"O velikaši" – reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo

od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!'

O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!"

"Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!"

"Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.

Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti."

I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!

Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene."

"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?"

"Ja ću ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."

"A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!"

I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."

A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.

"Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

"O narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"

"Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on – "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."

U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

"Zakunite se najtežom zakletvom" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"

I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,

pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov,

eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna –

a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici."