"Ne rekoh li ja tebi" – reče onaj – "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"

"Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam" – reče – "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!"

I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si" – reče Musa – "uzeti za to nagradu."

"Sada se rastajemo ja i ti!" – reče onaj – "pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.

Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;

što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dâ boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;

a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!"

I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: "Kazaću vam o njemu neke vijesti."

Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.

I on pođe.

Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne" – rekosmo Mi – "ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?"

"Onoga ko ostane mnogobožac" – reče – "kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.

A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti."

I on opet pođe.

I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.

I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.

I on pođe.

Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

"O Zulkarnejne" – rekoše oni – "Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi."

"Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao" – reče on. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

Donesite mi velike komade gvožđa!" I kad on izravna dvije strane brda, reče: "Pūšite!" A kad ga usija, reče: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem."

I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su ga mogli prokopati.

"Ovo je blagodat Gospodara moga!" – reče on. "A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti."

I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti,

i toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,

onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa čuti.

Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Džehennem.

Reci: "Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,

čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.

Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali."

Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti,

vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.

Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim."

Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!"

Kāf Hā Jā Ajīn Sād.

Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina

da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan."

"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."

"Gospodaru moj" – reče on – "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?"

"Eto tako!" – reče. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.'"

"Gospodaru moj" – reče – "daj mi neki znak!" – "Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."

I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite Ga ujutro i navečer!"

"O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!" – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio

i nježnost i čednost, i čestit je bio

i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.

I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

"Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" – uzviknu ona.

"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!"

"Kako ću imati dječaka" – reče ona – "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!"

"To je tako!" – reče on. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!"

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.

I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.

Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,

pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.'"

I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo" – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno!

Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."

A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše.

"Ja sam Allahov rob" – ono reče – "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti

i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,

i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.

Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!" – i ono bude.

Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.

I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!

Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi!

I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.

Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.

Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?

O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;

o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;

o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" –

otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"

"Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome."

I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo

i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,

i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,

i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.

I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,

i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali.

A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći;

ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući,

u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli – a obećanje Njegovo će se doista ispuniti –

u njima prazne besjede neće slušati, već samo: "Mir!" i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti.

Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.

"Mi smo u Džennet ušli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budućnost našu i prošlost našu i ono što je između toga" – govoriće. Gospodar tvoj ne zaboravlja.

On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko?

Čovjek kaže: "Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?"

A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?

I tako mi Gospodara tvoga, Mi ćemo i njih i šejtane sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima kleče,

a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili,

jer Mi dobro znamo one koji su najviše zaslužili da u njemu gore.

I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!

Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.

Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: "Ili smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više pobornika?"

A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!

Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug život dâ!" – Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje –

i Allah će pomoći onima koji su na Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.

Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Naše ne vjeruje i govori: "Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!"

Ili je on budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio?

Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti,

a ono što smo mu dali – naslijediti, i sam samcat će Nam se vratiti.

Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju.

A ne valja tako! Božanstva ta će poreći da su im se klanjali, i biće im protivnici.

Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?

Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!

Onoga Dana kada čestitē kao uzvanike pred Milostivim sakupimo,

a kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo,

niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.

Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" –

Vi, doista, nešto odvratno govorite!

Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe

što Milostivom pripisuju dijete.

Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –

ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!

On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio,

i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.

One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.

Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.

A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?

Tā Hā.

Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš,

već da bude pouka onome koji se boji –

objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,

Milostivi, koji upravlja svemirom svim.

Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!

Ako se ti glasno moliš – pa, On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!

A da li je do tebe doprla vijest o Musau,

kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati."

A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa,

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.

Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!

Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!

Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.

I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.

A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"

"Ovo je moj štap" – odgovori on – "kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe."

"Baci ga, o Musa!" – reče On.

I on ga baci, kad on – zmija koja mili.

"Uzmi je i ne boj se" – reče On – "Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije.

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,

da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.

Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!"

"Gospodaru moj" – reče Musa – "učini prostranim prsa moja

i olakšaj zadatak moj;

odriješi uzao sa jezika moga

da bi razumjeli govor moj

i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje

Haruna, brata mog;

osnaži me njime

i učini drûgom u zadatku mome,

da bismo Te mnogo hvalili

i da bismo Te mnogo spominjali,

Ti, uistinu, znaš za nas."

"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" – reče On –

"a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,

kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:

'Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.

Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao

i Ja sam te za Sebe izabrao.

Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

idite faraonu, on se, doista, osilio,

pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!"

"Gospodaru naš" – rekoše oni – "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači."

"Ne bojte se!" – reče On – "Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.

Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!

Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.'"

"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?" – upita faraon.

"Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo."

"A šta je sa narodima davnašnjim?" – upita on.

"O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.

On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!" – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.

Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.

Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.

I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.

"Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?" – upitao je.

"I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!"

"Neka ročište bude za praznik" – reče Musa – "i nek se narod izjutra sakupi."

I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.

"Teško vama!" – reče im Musa. "Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!"

I oni se, tiho šapćući, stadoše o svome poslu između sebe raspravljati.

"Ova dvojica su čarobnjaci" – rekoše jedni drugima – "hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;

zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!"

"O Musa" – rekoše oni – "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?"

"Bacite vi!" – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,

i Musa u sebi osjeti zebnju.

"Ne boj se!" – rekosmo Mi – "ti ćeš, doista, pobijediti!

Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."

I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!"

"Vi ste mu povjerovali" – viknu faraon – "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji!"

"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" – odgovoriše oni – "pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!

Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije."

Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni,

edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.

I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti."

A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;

faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo.

O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.

"Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!

Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje."

"A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa?"

"Evo ide za mnom" – odgovori on – "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan."

"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli" – reče On – "njega je zaveo Samirija."

I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. "O narode moj" – reče – "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!"

"Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje" – odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,

pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mûčē, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!"

Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!"

"Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" – odgovorili su oni.

"O Harune" – povika Musa – "šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,

da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?"

"O sine majke moje" – reče Harun – "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.'"

"A šta si to ti htio, o Samirija?" – upita Musa.

"Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli" – odgovori on – "pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao."

"E onda se gubi!" – reče Musa – "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Neka me niko ne dotiče!', a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.

Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!"

I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an.

Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti,

vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti,

na Dan kada će se u Rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti

i jedan drugom će tiho govoriti: "Niste ostali više od deset dana."

Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: "Ostali ste samo dan jedan!"

A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti,

a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

ni udubinā ni uzvisinā na Zemlji nećeš vidjeti."

Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.

Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.

On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti,

a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.

I eto tako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.

Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!"

A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.

A kad smo melekima rekli: "Sedždu učinite Ademu!" – svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.

"O Ademe" – rekli smo – "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.

U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,

u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti."

Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"

I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.

Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.

"Izlazite iz njega svi" – reče On – "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.

"Gospodaru moj" – reći će – "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?"

"Evo zašto" – reći će On: "Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen."

I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.

Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.

I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.

Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.

I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.

Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.

Mnogobošci govore: "Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u davnašnjim listovima?

A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali."

Reci: "Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu."